Creutzfeldt-Jakobova bolest

Vecina je slucajeva po naravi sporadicna (spada u rijetke bolesti), premda je 5-15% obiteljskih s dominantnim autosomnim obrascem nasljedjivanja. Podrucja s visokom incidencijom i prevalencijom rasuta su diljem svijeta, a najviĆĄe u dijelovima Libije, Sjeverne Afrike i Slovacke.

Creutzfeldt-Jakobova bolest nije zarazna, ali se prijenos s osobe na osobu javio tijekom transplantacije roĆŸnice ili duralnih transplantata dobivenih od inficiranih osoba. Izolirani su slu?ajevi pripisani neprikladno dekontaminiranim neurokirurĆĄkim instrumentima i stereotakti?kim intracerebralnim dubokim elektrodama.

PribliĆŸno je 25 slu?ajeva opisano u bolesnika s panhipopituitarizmom, u koji je provedeno dodatno lije?enje kadaveri?nim humanim hormonom rasta, i u bolesnika koji su primili kadaveri?ne humane gonadotropine pri lije?enju neplodnosti.

Creutzfeldt-Jakobova bolest tipi?no se javlja kao brza progresivna demencija s izraĆŸenim popratnim mioklonusom. Klini?ki su znaci raznovrsni i ?esto uklju?uju kombinaciju teĆĄke i progresivne demencije, piramidnih i ekstrapiramidnih motornih poreme?aja, te znakova i simptoma cerebelarne disfunkcije. Opisani su klini?ki i patoloĆĄki subtipovi s preteĆŸnom zahva?enosti specifi?nih regija mozga (npr. okcipitalni, talamusni i cerebelarni tip).

Rani znaci mentalnog oĆĄte?enja mogu se o?itovati kao sporost misli, oteĆŸana koncentracija, oĆĄte?eno prosu?ivanje i gubitak pam?enja. Promjene raspoloĆŸenja i emocionalna labilnost mogu biti kombinirane s vidnim i drugim tipovima halucinacija.

Oko tre?ina bolesnika ima na po?etku izraĆŸene cerebelarne ili vizualne poreme?aje, koji mogu u po?etku zasjeniti mentalno oĆĄte?enje. Mioklonus se javlja u viĆĄe od 90% bolesnika i moĆŸe se provocirati ili poja?ati strahom. Dodatni motorni znaci i simptomi mogu uklju?ivati tremor, nespretnost i koreoatetozu. Kako bolest napreduje, oko dvije tre?ine bolesnika ?e razviti parkinsonski ekstrapiramidni sindrom s hipokinezijom i rigidnoĆĄ?u. Hiperrefleksija, spasti?nost i plantarna ekstenzorna reakcija javljaju se u oko polovice bolesnika.

Klini?ka slika Creutzfeldt-Jakobove bolesti povezane s uzimanjem kadaveri?nog humanog hormona hipofize moĆŸe se razlikovati od klasi?ne Creutzfeldt-Jakobove bolesti. Bolesnici su obi?no mladi i ?esto imaju bolest sli?nu kuruu, u kojoj cerebelarni znaci mogu u po?etku biti izraĆŸeniji od demencije.

Laboratorijski testovi pomaĆŸu u isklju?ivanju drugih uzroka brzo progrediraju?e demencije. Likvor je tipi?no bez osobitosti, premda razina proteina moĆŸe biti blago poviĆĄena. Pleocitoza je neuobi?ajena i treba uputiti na traganje za drugim procesima. Odnedavno se smatra da dvodimenzijsko izoelektri?no fokusiranje proteina likvora moĆŸe otkriti abnormalne proteinske vrste, od toga dvije (proteini ozna?eni kao 130 i 131) mogu biti tipi?ne za Creutzfeldt-Jakobovu bolest. Taj je test nedavno postao komercijalno dostupan; me?utim, potrebne su dodatne studije osjetljivosti i specifi?nosti za utvr?ivanje njegove uporabe u dijagnostici.

CT i MRI mogu utvrditi generaliziranu kortikalnu atrofiju, no tipi?ruje je daje stupanj klini?ke demencije znatno ve?i od koli?ine izgubljenog tkiva zapaĆŸenog tim metodama. U nekih bolesnika, uzastopne pretrage u dvotjednim ili mjese?nim razmacima mogu otkriti progresivni gubitak moĆŸdanog tkiva i pove?anje ventrikula ex vacuo.

EEG moĆŸe dosta koristiti za utvr?ivanje dijagnoze. Tipi?an obrazac povremenih kompleksa ĆĄiljastih valova sastoji se od generalizirane spore osnove isprekidane bilateralnim sinkroniziranim ĆĄiljastim kompleksima ĆĄto se javljaju u razmacima od 0,5-2,5 s i traju 200-600 ms. Klasi?ni EEG nalaz nade se u 75-95% slu?ajeva, premda ne mora biti prisutan jako rano kao ni u terminalnoj fazi bolesti. Uzastopni EEG moĆŸe koristiti ako po?etno registriranje ne otkrije opisani tipi?ni obrazac.

Zlatni standard za dijagnozu ostaje histoloĆĄka pretraga moĆŸdanog tkiva dobivenog biopsijom ili pri nekropsiji i naknadnim potvr?ivanjem prenosivosti na osjetljive glodavce. PatoloĆĄka su obiljeĆŸja Creutzfeldt- Jakobove bolesti spongiformne promjene (male okrugle vakuole) unutar neuropila, gubitak neurona, hipertrofija i proliferacija stanica glije, te odsutnost znatnije upale ili zahva?anja bijele mase. PatoloĆĄke promjene su najja?e u korteksu, ali su ?esto izraĆŸene u bazalnim ganglijama, cerebelumu i talamusu. MoĆŸdano stablo i kraljeĆŸni?na moĆŸdina obi?no su poĆĄte?eni. Nedavna istraĆŸivanja ukazuju daje nalaz prionskih proteina u imunoblotu moĆŸdanog materijala osjetljiv i specifi?an biljeg za Creutzfeldt-Jakobovu bolest ili srodnu TND. Nalaz prionskih ĆĄtapi?a ili fibrila uz scrapie koji se mogu vidjeti u elektronskoj mikrografiji pripremljenog materijala mozga, ?ini se da su tako?er patognomini?ni za TND.

Creutzfeldt-Jakobova bolest je uvijek fatalna i nema specifi?ne terapije. Za brojne lijekove, uklju?uju?i amantadin, opisano je da usporavaju progresiju bolesti u izoliranih anegdotskih opisa slu?ajeva; me?utim, rezultati nisu bili beziznimno ponovljivi.

Nedavne molekularno-genetske studije uspostavile su nesumljivu vezu izme?u mutacija u genu PRNP i obiteljskih slu?ajeva Creutzfeldt-Jakobove bolesti. Opisano je nekoliko mutacija, koje mogu korelirati s varijacijama klini?kog fenotipa bolesti u individualnim obiteljskim skupinama. Me?u uobi?ajeno opisanim mutacijama jest Lys u Glu zamjena u kodonu 200 i Asn u Asp zamjena u kodonu 178. Inserti u genu PRNP tako?er se javljaju u viĆĄe obitelji s Creutzfeldt-Jakobovom bolesti. Nije se mogla prona?i konzistentna PRNP mutacija gena u sporadi?nim slu?ajevima Creutzfeldt-Jakobove bolesti. Neki nedavni izvjeĆĄtaji opisuju da se homozigotnost na polimorfnom aminokiselinskom ostatku na kodomu 129 gena PRNP javljaju ?eĆĄ?e od o?ekivane u sporadi?nim i iatrogenim slu?ajevima Creutzfeldt-Jakobove bolesti i kuruua, premda to zahtijeva ponovnu potvrdu.

Izvor: Medicina

Leave a Response

Your email address will not be published.

*