Creutzfeldt-Jakobova bolest

Vecina je slucajeva po naravi sporadicna (spada u rijetke bolesti), premda je 5-15% obiteljskih s dominantnim autosomnim obrascem nasljedjivanja. Podrucja s visokom incidencijom i prevalencijom rasuta su diljem svijeta, a najviše u dijelovima Libije, Sjeverne Afrike i Slovacke.

Creutzfeldt-Jakobova bolest nije zarazna, ali se prijenos s osobe na osobu javio tijekom transplantacije ro┼żnice ili duralnih transplantata dobivenih od inficiranih osoba. Izolirani su slu?ajevi pripisani neprikladno dekontaminiranim neurokirur┼íkim instrumentima i stereotakti?kim intracerebralnim dubokim elektrodama.

Pribli┼żno je 25 slu?ajeva opisano u bolesnika s panhipopituitarizmom, u koji je provedeno dodatno lije?enje kadaveri?nim humanim hormonom rasta, i u bolesnika koji su primili kadaveri?ne humane gonadotropine pri lije?enju neplodnosti.

Creutzfeldt-Jakobova bolest tipi?no se javlja kao brza progresivna demencija s izra┼żenim popratnim mioklonusom. Klini?ki su znaci raznovrsni i ?esto uklju?uju kombinaciju te┼íke i progresivne demencije, piramidnih i ekstrapiramidnih motornih poreme?aja, te znakova i simptoma cerebelarne disfunkcije. Opisani su klini?ki i patolo┼íki subtipovi s prete┼żnom zahva?enosti specifi?nih regija mozga (npr. okcipitalni, talamusni i cerebelarni tip).

Rani znaci mentalnog o┼íte?enja mogu se o?itovati kao sporost misli, ote┼żana koncentracija, o┼íte?eno prosu?ivanje i gubitak pam?enja. Promjene raspolo┼żenja i emocionalna labilnost mogu biti kombinirane s vidnim i drugim tipovima halucinacija.

Oko tre?ina bolesnika ima na po?etku izra┼żene cerebelarne ili vizualne poreme?aje, koji mogu u po?etku zasjeniti mentalno o┼íte?enje. Mioklonus se javlja u vi┼íe od 90% bolesnika i mo┼że se provocirati ili poja?ati strahom. Dodatni motorni znaci i simptomi mogu uklju?ivati tremor, nespretnost i koreoatetozu. Kako bolest napreduje, oko dvije tre?ine bolesnika ?e razviti parkinsonski ekstrapiramidni sindrom s hipokinezijom i rigidno┼í?u. Hiperrefleksija, spasti?nost i plantarna ekstenzorna reakcija javljaju se u oko polovice bolesnika.

Klini?ka slika Creutzfeldt-Jakobove bolesti povezane s uzimanjem kadaveri?nog humanog hormona hipofize mo┼że se razlikovati od klasi?ne Creutzfeldt-Jakobove bolesti. Bolesnici su obi?no mladi i ?esto imaju bolest sli?nu kuruu, u kojoj cerebelarni znaci mogu u po?etku biti izra┼żeniji od demencije.

Laboratorijski testovi poma┼żu u isklju?ivanju drugih uzroka brzo progrediraju?e demencije. Likvor je tipi?no bez osobitosti, premda razina proteina mo┼że biti blago povi┼íena. Pleocitoza je neuobi?ajena i treba uputiti na traganje za drugim procesima. Odnedavno se smatra da dvodimenzijsko izoelektri?no fokusiranje proteina likvora mo┼że otkriti abnormalne proteinske vrste, od toga dvije (proteini ozna?eni kao 130 i 131) mogu biti tipi?ne za Creutzfeldt-Jakobovu bolest. Taj je test nedavno postao komercijalno dostupan; me?utim, potrebne su dodatne studije osjetljivosti i specifi?nosti za utvr?ivanje njegove uporabe u dijagnostici.

CT i MRI mogu utvrditi generaliziranu kortikalnu atrofiju, no tipi?ruje je daje stupanj klini?ke demencije znatno ve?i od koli?ine izgubljenog tkiva zapa┼żenog tim metodama. U nekih bolesnika, uzastopne pretrage u dvotjednim ili mjese?nim razmacima mogu otkriti progresivni gubitak mo┼żdanog tkiva i pove?anje ventrikula ex vacuo.

EEG mo┼że dosta koristiti za utvr?ivanje dijagnoze. Tipi?an obrazac povremenih kompleksa ┼íiljastih valova sastoji se od generalizirane spore osnove isprekidane bilateralnim sinkroniziranim ┼íiljastim kompleksima ┼íto se javljaju u razmacima od 0,5-2,5 s i traju 200-600 ms. Klasi?ni EEG nalaz nade se u 75-95% slu?ajeva, premda ne mora biti prisutan jako rano kao ni u terminalnoj fazi bolesti. Uzastopni EEG mo┼że koristiti ako po?etno registriranje ne otkrije opisani tipi?ni obrazac.

Zlatni standard za dijagnozu ostaje histolo┼íka pretraga mo┼żdanog tkiva dobivenog biopsijom ili pri nekropsiji i naknadnim potvr?ivanjem prenosivosti na osjetljive glodavce. Patolo┼íka su obilje┼żja Creutzfeldt- Jakobove bolesti spongiformne promjene (male okrugle vakuole) unutar neuropila, gubitak neurona, hipertrofija i proliferacija stanica glije, te odsutnost znatnije upale ili zahva?anja bijele mase. Patolo┼íke promjene su najja?e u korteksu, ali su ?esto izra┼żene u bazalnim ganglijama, cerebelumu i talamusu. Mo┼żdano stablo i kralje┼żni?na mo┼żdina obi?no su po┼íte?eni. Nedavna istra┼żivanja ukazuju daje nalaz prionskih proteina u imunoblotu mo┼żdanog materijala osjetljiv i specifi?an biljeg za Creutzfeldt-Jakobovu bolest ili srodnu TND. Nalaz prionskih ┼ítapi?a ili fibrila uz scrapie koji se mogu vidjeti u elektronskoj mikrografiji pripremljenog materijala mozga, ?ini se da su tako?er patognomini?ni za TND.

Creutzfeldt-Jakobova bolest je uvijek fatalna i nema specifi?ne terapije. Za brojne lijekove, uklju?uju?i amantadin, opisano je da usporavaju progresiju bolesti u izoliranih anegdotskih opisa slu?ajeva; me?utim, rezultati nisu bili beziznimno ponovljivi.

Nedavne molekularno-genetske studije uspostavile su nesumljivu vezu izme?u mutacija u genu PRNP i obiteljskih slu?ajeva Creutzfeldt-Jakobove bolesti. Opisano je nekoliko mutacija, koje mogu korelirati s varijacijama klini?kog fenotipa bolesti u individualnim obiteljskim skupinama. Me?u uobi?ajeno opisanim mutacijama jest Lys u Glu zamjena u kodonu 200 i Asn u Asp zamjena u kodonu 178. Inserti u genu PRNP tako?er se javljaju u više obitelji s Creutzfeldt-Jakobovom bolesti. Nije se mogla prona?i konzistentna PRNP mutacija gena u sporadi?nim slu?ajevima Creutzfeldt-Jakobove bolesti. Neki nedavni izvještaji opisuju da se homozigotnost na polimorfnom aminokiselinskom ostatku na kodomu 129 gena PRNP javljaju ?eš?e od o?ekivane u sporadi?nim i iatrogenim slu?ajevima Creutzfeldt-Jakobove bolesti i kuruua, premda to zahtijeva ponovnu potvrdu.

Izvor: Medicina

You must be logged in to post a comment Login